“I am whatever you say I am; if I wasn't, then why would you say I am.”

Nemam pojma šta mi je u zadnje vrijeme. U trenutku naleti bijesa pa mi dođe da plačem ko curica. Strašno -.-'.
Jako puno razmišljam o situacijama koje su me trgale iznutra. Navodno sam ''prešao'' preko toga, no koga zavaravam? I danas me ubija kad se sjetim. A zašto razmišljam o tome toliko u zadnje vrijeme? ZAŠTO?!? Oduvijek se ljudi boje samih sebe, svoje stvarnosti, vlastitih osjećaja najviše od svega. Govori se kako je ljubav velika no sa time bi se složio samo djelomično. Ljubav boli. O da. Ljudski osjećaji su jako uznemirujuća stvar. Ljudi su navikli da je bol zla i opasna. No kako će se nositi sa ljubavlju ako je se boje osjetiti? Bol je tu da nas ''probudi''. Uporno pokušavamo sakriti bol. Krivo. Bol je nešto čega se nesmijemo stidjeti i sakrivati, nipošto. Testirate svoju snagu u osjećaju boli. Upoznajete samog sebe, pomičete si granice i otvarate mogućnosti i mjesta novim prilikama i situacijama. Sve je u tome kako tu bol nosite.
Toje najbitnije. I bol je osjećaj. Tvoji osjećaji su dio tebe, tvoja vlastita stvarnost. Ako se sramiš zbog njih, dopuštate društvu da uništiti vašu stvarnost. Trebali biste boriti se za svoje pravo da osjetite bol. Mnogim čitateljima ovog posta ovo ce izgledati besmisleno. No ako sam probudio svijest barem jedne osobe, zadovoljan sam. =). Nemojte me shvatiti da sam protiv ljubavi ili tako nešto. Glupost. Samo sam realan. I tražim način da prebrodim sve prepreke koje su preda mnom. Samo to. Hvala.




"The smile on your face lets me know that you need me
There's a truth in your eyes sayin' you'll never leave me
The touch of your hand says you'll catch me if ever I fall
You say it best when you say nothing at all."


<3 .eNa. <3

17.08.2010. datum koji vjerovatno nikad neću zaboravit'. Znate onaj osjećaj kad vam se čini da vas iznevjeri osoba za koju ste mislili da ste spremni život dat'?
Iskreno. Ne želim nikom da to proživi. No, na kraju sve je dobro ispalo.

Par dana prije dobili smo na korištenje stan od njene tete. Ona je naime otisla na more i bila tako dobra i dala nam kljuc =).
Taj utorak smo se vracali iz grada i zbog banalne stvari mislila je da sam se naljutio. Cijelim putem do stana je samo šutjela. Ni rijeci. Ništa. Normalno, mislio sam da nešto nije uredu. Samo je gestama lica odgovarala kad bi ju pitao što joj je.
Bolila me njezina sutnja. Jako. Vidim da nije sve na mjestu, a ona tvrdi da je. I ja sam šutio, cijelim putem smo hodali kao stranci. Možda me to i najviše boljelo. Kroz što smo sve prošli, a gle nas sad. Ni rijeci. Ni pogled. Nula.
Ušli smo u stan. Morali smo pospremit još par stvari jer se njezina teta uskoro vraća. Sjeo sam u kuhinju za stol misleći kako će i ona vidjeti da želim razgovarati o tome. Da ne želim to ostaviti kako je.
Nažalost. Nije bilo tako. Bila je u kuhinji. Radila hrpu drugih stvari. opet bez riječi. Kao da ju ne zanima. Kao da joj nije stalo. Sjedio sam na toj stolici i gledao u nju. Nisam jednostavno mogao vjerovati. Kako može?? Kako? Mislio sam da smo si sve.
1000 misli je prošlo kroz moju glavu. Suze krenule. A ona. Ni da se okrene. Riješila je to u kuhinji i otišla u boravak. I onda je nešto u meni puklo. Mislio sam da je to to. Kraj. Gotovo. Znao sam da nikad neću nać nekog poput nje. Naša veza je izgledala tako čisto. Tako iskreno. A u tom trenutku. Ona ode. Ne želi jednostavno. Kao da ju nije briga.
Ostavila me u kuhinji sa suzama i odurnim pesimističnim mislima. Strgalo me to. Sjedio sam tamo nekih pola sata-sat. I samo čekao da čujem njene korake da prilaze meni. Samo to. Da čujem da dolazi. Odmah bi doletio njoj u zagrljaj. Samo to sam čekao. No ništa. Odlucio sam otići.
Nisam mogao više. Čak sam i onda mislio da ce doći kad čuje da odlazim. No ništa. Ista odurna, ubojita tišina. Krenuo sam da ću obuti tenisice i izaći iz tog stana. No nisam mogao. Obuo jednu tenisicu i sjeo na pod. Opet me dotukao plač. Nisam mogao izaći kroz ta vrata. Bojao sam se da se onda nikad više neću moći vratiti. Da ju nikad više neću moći vidjeti. Njeno lice. Njen osmijeh. Taj sjaj u očima. Kosu. Sve.
Ne bih to mogao. Sjeo i plakao. Još uvijek sam ju u mislima dočekivao da dode. I dalje ništa. Nisam htio prvi otić do nje, jer nisam kriv. Nimalo. Vidio sam da nema druge. Samo sam htio znat jel joj stalo. Samo to. Cijelo vrijeme. Izgledalo je kao da nije. Boljelo je užasno. Kako sam ustao, tako sam ju ugledao. Došla je. Nije plakala. Dosša je. Samo me zagrlila. I rekla: ne govori ništa. I onako u suzama sam ju privukao sebi. I oprostio sve. Nemam snage da ju napustim, a niti to želim. Vidio sam kasnije da joj je stalo. I da definitivno ona je ta zbog koje vrijedi pretrpit takve trenutke u životu.

`Cause nobody wants to be the last one there.
'Cause everyone wants to feel like someone cares.

.priznajem da ju volim otkad znam za nju.
.priznajem da cu je voljet dok znam za sebe.
.priznajem da ju ponekad prezirem zbog njene ljepote.
.priznajem da ima osmijeh koji dah oduzima.
.priznajem da nemogu bez nje.
.priznajem da ima predivne oči.
.priznajem da ju obožavam.
.priznajem da mi je motiv za svaki korak dalje.
.priznajem da se bojim njenog odlaska. jako.
.priznajem da obožavam provodit vrijeme snjom.
.priznajem da sam ju davno pokusao zaboravit i također priznajem da mi je to najveca pogreska u zivotu.
.priznajem da ju želim samo za sebe.
.priznajem da činim sve samo kako bi bila sretna.
.priznajem da nas ništa nemoze razdvojit, mnogi su probali. uzalud.
.priznajem da imam jako povjerenja u nju.
.priznajem da se ponekad pitam jel ju stvarno zaslužujem?.
.priznajem da ju želim kraj sebe do kraja života.
.priznajem da me nitko drugi osim nje nezanima, a ni nece.
.priznajem da je preslatka.
.priznajem da volim kad provodimo puno vremena zajedno.
.priznajem da ju obozavam gledat kad nesto jede.
.priznajem da je ona moj život.
.priznajem da je mnogo suza proliveno zbog nje, ali nijednu nezalim.
.priznajem da ju jako cijenim kao osobu.
.priznajem da obožavam kad me zagrli.
.priznajem da mi ulijeva određenu dozu sigurnosti.
.priznajem da volim kad me primi za ruku.
.priznajem da volim kad se glupira.
.priznajem da ju cijenim zato sto je iskrena.
.priznajem da je odličan prijatelj.
.priznajem da takvu osobu nikad vise necu upoznat.
.priznajem da volim njene rupice na obrazima.
.priznajem da ima prelijepe zubice.
.priznajem da ima prekrasnu kosu.
.priznajem da obozavam njenu kozu.
.priznajem da mi je sve.

..ovako..sad imam blog kul sam i sve to..nastojim bit anoniman i pisat cu kad mi se bude dalo...kad bude nekih problema imo' il nest trece..ugl..=).peace.